Pisac tankera
Četvrt stoljeća nakon rata, u dubokoj šumi u blizini Vyazme, u zemlju je ušao tenk BT s jasno vidljivim taktičkim brojem 12. Kada je automobil otvoren, na mjestu vozača pronađeni su posmrtni ostaci mlađeg poručnika tenka. Imao je tučnjavu s jednim pokroviteljem i tabletom, au tabletu je imao kartu, fotografiju svoje djevojke i nije poslao pisma..
25. listopada 1941.
Zdravo, moje kuhanje!
Ne, nećemo se sresti s tobom.
Jučer, u podne, razbili smo još jedan Hitlerov stup. Fašistička granata udarila je u bočni oklop i eksplodirala unutra. Dok sam vozio automobil u šumu, Vasily je umro. Moja rana je okrutna.
Pokopao sam Vasilya Orlova u breza. Bilo je svjetlo. Vasily je umro, a da mi nije uspio reći ni jednu jedinu riječ, nije prenio ništa svojoj prekrasnoj Zoyi i sijedoj Mashenki, koja je izgledala poput maslačka.
Ovdje je tako od tri tenka ostalo jedan.
Na suncu sam jahao u šumu. Noć je prošla u agoniji, izgubljeno je mnogo krvi. Sada, iz nekog razloga, bol koja gori kroz cijeli prsni koš oslabila je i mirna je na duši. Šteta što nismo učinili sve. Ali učinili smo sve što smo mogli. Naši drugovi će progoniti neprijatelja, koji ne smije hodati po našim poljima i šumama. Nikada ne bih živio ovaj život da nije bilo tebe, Varya. Uvijek si mi pomagao: na Khalkhin Golu i ovdje. Vjerojatno je, napokon, tko voli ljude ljubazniji prema ljudima. Hvala, draga! Osoba stari, a nebo je uvijek mlado, poput vaših očiju, koje možete samo gledati i diviti se. Nikada neće stariti, neće izblijedjeti.
Trebat će vremena, ljudi će izliječiti rane, ljudi će graditi nove gradove, uzgajati nove vrtove. Drugi život će doći, druge pjesme će se pjevati. Ali nikad ne zaboravi pjesmu o nama, o tri tankera.
Vi ćete rasti divna djeca, i dalje ćete voljeti.
I sretan sam što vas ostavljam s velikom ljubavlju prema vama.
Vaš Ivan Kolosov