Pismo Anne Jaroslavne ocu Jaroslavu Mudrom

"Zdravo, draga moja, moja mala dušo! Pišem ti, princ cijele Rusije, tvoja vjerna kći Anya, Anna Yaroslavna Rurikovich, a sada i francuska kraljica. A gdje si ti grešnik, šalješ me?" Budi pakao!
Rekli ste: Francuzi su pametni ljudi, a čak ni ne znaju peći. Kako počinje zima, pa zapalimo kamin. Od njega čađe do cijele palače, dim do cijele dvorane, a nema ni malo topline. Samo ruski dabrovi i sablovi ovdje i spasi se. Nakon što je prozvala njihove zidare, počela je objašnjavati što je peć. Nacrtane, crtane crteže za njih - neymut znanost, i to je to. "Madam, - kažu, - to je nemoguće." Odgovorim: "Ne budite lijeni, idite u Rusiju, imamo peć u svakoj drvenoj kolibi, ne kao u kamenim odajama." I rekli su mi: "Madame, ne vjerujemo. Dakle, kuća ima ormar s vatrom, a nije bilo požara? Oh, ne-non!" Zaklela sam im se. Kažu: "Vi, Rusi, - barbari, skiti, Azijci, ovo je vaša čarolija. Gledajte, madame, nikome osim nama, nemojte govoriti, inače će vas i mene zapaliti u vatri!"

I jedu, draga, znaš što? Ne biste vjerovali - žabe! Čak se i obični ljudi u našoj zemlji postidjeli ponijeti takve stvari u svoja usta, ali imaju jesti knezove i vojvotkinju, a istovremeno ih hvale. I jedu hamburgere. Uzmi komad mesa, tukli ga čekićem, pržiti i jesti.
U vijestima još uvijek imaju bizantske žlice, ali nisu vidjeli ni venecijanske vilice. Jednom sam uzeo svoju ženu, kralja Henryja, i skuhao piletinu. Lizao je ruke ravno. - Sidro! - viče. - Još! Kuhao sam ga više. On opet viče: "Sidro!" Rekao sam mu: "Bol u želucu!" On: "Kes-Kyo-se? - Što je to?" Objasnio sam mu prema Klaudiju Galenu. On kaže: "Ti si čarobnjak! Gledaj, nemoj nikome reći, inače će nas Papa spaliti na lomači".

Drugi put kažem Heinrichu: "Dopustite da vas učim" da stavim Aleksandriju ". On: "Što je to?" Kažem: "Povijest ratova Aleksandra Velikog". - "A tko je on?" Pa, objasnio sam mu o Antisfenu Mlađem. Rekao mi je: "Oh, ne-ne! Nevjerojatno je! Jedna osoba ne može osvojiti toliko zemalja!" Onda sam mu pokazao knjigu. On se namršti odvratno i reče: "Ja nisam svećenik da toliko čitam! Nemamo kralja u Europi koji može čitati. Gledajte, ne pokazujte nikome, inače će vas moji knezovi i grofovi brzo ubiti bodežima!" Takav je život ovdje, tyayenka.

A Saraceni (Arapi) su nam došli. Nitko, osim mene, ne govori šaracenske glasine, kraljica je morala postati tumač, jer su im knezovi s grofovima škripali zubima. Da, ne bojim se toga, moji Vikinzi su uvijek sa mnom. Nešto zastrašujuće. Ovi saraceni izmislili su Alkugl (arapski - alkohol), čak je jači od naših braga i medovine, a ne poput poljske votke.
To je za vas vama, tihenka, i pišem da čak ni jedna bačva ne dolazi u ovaj alkohol u Rusiji. Ni Bog! A onda će smrt biti ruski čovjek. Zbog toga vam se klanjam zbogom zbog vaše vjerne kćeri, Anna Yaroslavna Rurikovich, i kao supruga Regine Francorum..