Eksperimentirajte s malim Albertom

Eksperiment s malim Albertom bio je jedan od najpoznatijih psiholoških eksperimenata. Vodio ga je biheviorist John B. Watson, zajedno s Rosalie Raynor, diplomantom psihologije. Ranije je ruski psiholog Ivan Pavlov proveo slične pokuse koji pokazuju razvoj uvjetovanog refleksa kod pasa. Watson je bio zainteresiran za daljnja istraživanja Pavlova, kako bi pokazao da emocionalne reakcije mogu biti klasično uvjetovane kod ljudi..

Sudionik eksperimenta bio je dijete koje su Watson i Raynor zvali "Albert B.", a sada se u psihologiji zove mali Albert. Imao je oko devet mjeseci. Watson i Raynor izložili su ga brojnim podražajima, uključujući bijele štakore, zečeve, majmune, maske i zapaljene novine, i promatrali dječakovu reakciju. U početku, dječak nije pokazivao strah u odnosu na predmete koje je vidio..

Sljedeći put, pokazujući dječaku pacova, Watson je izgovorio glasan zvuk, udarivši čekićem metalnu cijev. Kao što se i očekivalo, beba je plakala kad je začuo glasan zvuk. Nakon ponovljenih kombinacija bijelog štakora i glasnog zvuka, Albert je počeo plakati čim mu se pokazao samo bijeli štakor.

Iz Watsona i Raynora:

"Dijete je počelo plakati čim mu se pokazao štakor. Gotovo odmah, skrenuo je lijevo, pao na lijevu stranu, ustao i počeo puzati tako brzo da je jedva mogao biti uhvaćen na rubu stola".

Elementi klasičnog uvjetovanja u eksperimentu s malim Albertom

Eksperiment s malim Albertom je primjer kako se klasična kondicija može koristiti za uvjetovanje emocionalnog odgovora..

Generalizacija poticaja u eksperimentu s malim Albertom

Osim što su pokazali uvjetovanost emocionalnog odgovora, Watson i Raynor također su uočili pojavu generalizacije podražaja. Nakon kondicioniranja, Albert se počeo bojati ne samo bijelog štakora, već i takvih stvari. Njegov se strah proširio na druge predmete prekrivene krznom, kao što je Raynor-ov kaput i brada Djeda Mraza..