Povijest stvaranja trilogije Gospodar prstenova

JRR Tolkien isprva nije namjeravao napisati nastavak knjige "Hobit" (zapravo, onakva kakva jest), pa je nakon toga izašla posve drugačija djela. Bile su to priče o "Rowerandu" i "Farmeru Giles of Ham".

Najdublji dojam na Tolkiena proizveo je Prvi svjetski rat i kasnija industrijalizacija Engleske. Srce mu je žudilo za uništenom, po njegovom mišljenju, domovinom. Stoga je svrha majstora bila stvoriti engleski ep.

Kao Oxfordski filolog, dobro upućen u srednjovjekovnu mitologiju sjeverne Europe, Tolkien je čitan u starim skandinavskim, staroengleskim i srednjovjekovnim engleskim tekstovima. To je bio izvor nadahnuća za stvaranje "Gospodara prstenova"..

Knjiga je pokrenuta 1937., i nije bila toliko nastavak Hobita, kao nastavak neobjavljenog "Silmarilliona". Prvo poglavlje napisano je odmah, ali autor je dugo vremena razmišljao o uzroku Bilbovog nestanka, a važnost prstena s jednom moći nije odmah bila vidljiva. U početku je bilo planirano da Bilbo pošalje na sljedeće putovanje za novim blagom, ali kad sam se sjetio prstena, odlučeno je da pišem o njemu. Sada stari hobit više nije pogodan za ulogu protagonista, bio je previše smiješan. Bilo je nemoguće izmisliti priču o njegovom sinu, jer je u prethodnoj povijesti Bilbo bio samac. Tada je Tolkien donio odluku da piše o svom nećaku Frodi Bagginsu, jer je najčešće u grčkim legendama nećak dobio čarobni artefakt..

Roman je pisan polako i oprezno, a prvi čitatelj pisanih poglavlja bio je sin pisca Christophera. Priča je dovršena 1948. godine. Međutim, cijela je sljedeća godina bila uređivanje teksta..

Roman je tiskan 1954-1955. Godine zbog dugog stvaranja karte Međuzemlja. Osim toga, knjiga je objavljena u 6 dijelova, jer je u poslijeratnom razdoblju došlo do prekida u radu. Kasnije su knjige kombinirane u parovima. Uz posljednju knjigu bio je problem, autor i izdavači nisu se slagali kako ga nazvati. Autor je predložio da se zadnji dio naziva "Rat za prsten", a izdavači su i dalje inzistirali na "Povratku kralja"..

Knjiga je dobila svoj zasluženi uspjeh tek šezdesetih godina prošlog stoljeća, kada ga je izdao izdavač Ballantine Books. Uskoro je "Gospodar prstenova" postao pravi kulturni fenomen. U našoj se zemlji ova knjiga prvi put pojavila 1976. u prijevodu A. A. Gruzberga, a najpoznatiji prevoditelji bili su A. A. Kistjakovski i V. S. Muravij..