Zašto se mnoga pisma na francuskom ne čitaju?

Vjerojatno ste se više puta pitali kada ste izgovorili tu ili onu francusku riječ: dobro, zašto se ne može čitati toliko slova? U knjizi Jeanne Agalakove "Sve što znam o Parizu" govori lijepa i smiješna priča, kao da su u srednjem vijeku za svako pismo plaćeni službenici, pa su pokušali istegnuti riječi do krajnjih granica. Kao što se dobro sjećamo, francuski je iskrivljeni latinski. Davno, kada se tek stvarao pisani francuski jezik, znanstvenici koji su radili na izradi pravila francuskog pisanja pokušali su odraziti taj kontinuitet. Pokažite kroz pravopis riječi njegove priče. Tako se, primjerice, dogodilo da u riječima rosée i gélée (mraz, žele) na kraju postoji tihi e, ali u riječima charité (milosrđe) i humanité (čovječanstvo, čovječanstvo) nema. I sve to zbog činjenice da se prve dvije riječi vraćaju na latinske riječi u -ata (rosata, gelata), koje su izgubile "t", a umjesto kombinacije "aa" dobile su "ee". I charité i humanité su potomci latinskih riječi in -tas (caritas, humanitas), na kraju kojih se čuje samo jedan "a", pa se ne dodaje nijem "e".

Pa ipak, čini se da je financijski aspekt igrao važnu ulogu u ovom pitanju. I sada svira. Istina, trend je obrnut: sada je svatko u stanju pisati, ali on sam mora platiti (vrijeme, novac, povjerenje) za svako dodatno pismo, tako da je konciznost prije svega:

Na primjer, TGV - sve je jasno odjednom, a ako kažete vlak à grande vitesse - nitko neće vjerovati da ovaj vlak stvarno ide brzo i ne zaostaje kao kornjača.

Ili je j'ai du taf također jasan, osoba je zauzeta, ne može čak ni izgovoriti niti jednu riječ, nema vremena za sve ove j'ai du travail à faire!
Ili, recimo, jezik tekstualnih poruka, ovdje novac kaplje, tako da morate pisati brzo, jasno, jasno - ne prije rassharkivaniya:
-slt koi 2 9
-slt cv? m jvb
- tu vi1 2m'1
- dak
- baptista