Činjenice o bludnicama

Spominjanje prostitutki ("bludnica") nalazi se u Starom zavjetu. Bludnica Rahab živjela je u Jerihonu u drugom tisućljeću pr. e. (Jošua 6:16). Pokušali su se boriti samo povremeno i, u pravilu, ne vrlo uspješno.

Smatralo se da je božica Afrodita kurtizana. Stoga je u Paphosu, kao iu drugim hramovima posvećenim njoj, skupina svetih prostitutki nužno živjela.

U Babilonu su svećenice ljubavi (u doslovnom smislu riječi, jer su te žene uistinu bile svećenice u hramovima) bile vrlo poštovane. Svaka babilonka bi se jednom u životu trebala predati strancu u svetištu Afroditi.

Prvi koji je uveo porez na prostituciju bio je atenski zakonodavac Solon (između 640-635 - oko 559. godine prije Krista). Pod njim su se pojavili bordeli ("dicterions"), s djevojkama koje su stajale goli na ulazu kako bi namamili kupce..

Najviši sloj prostitutki bile su heteras (doslovno "djevojke"). Neki od njih su poznati po izvrsnoj inteligenciji i ljepoti. Hetera i vlasnica bordela Aspasia postala je supruga Perikla i pretvorila svoju kuću u intelektualno središte tadašnje Atene.

Ruski odvjetnik iz 1589. uzima prostitutke pod zaštitu i osigurava im naknadu za uvredu ("sramotu") 2 novca, zajedno s vješticama.

Potraga za prostitucijom započela je pod Alexey Mikhailovich (1649), a pod Anna Ioannovna (1728), sama riječ označavanje javne žene je proglašen opscenim.

Europske "iskrene kurtizane" podržala je jedna ili više bogatih pokrovitelja. Ponekad su kurtizani bili pristojnog rođenja i čak su bili u braku, ali njihovi su muževi bili na nižim razinama društvene ljestvice od svojih klijenata..

Gejše nisu prostitutke. Koji se, usput, može vidjeti čak i odjećom. Prostitutka je vezala pojas svog kimona jednostavnim čvorom ispred sebe, što mu je omogućilo da ga odveže mnogo puta dnevno. Čvor gejšine pojasa vezan je iza složenog čvora, i bez pomoći se ne može odvezati, a kamoli vezati. Na japanskom, geysia je "umjetnik".

U muslimanskim zemljama (iako uglavnom šijitima) postoji i prostitucija. Može biti u obliku privremenog braka za jednu noć (mut'a), koji formalno daje pravo na seks i mahr ("vjenčani dar").

Rimska žena koja se htjela baviti prostitucijom morala je doći kod sudaca i proglasiti je, nakon čega je upisana na popise prostitutki i izdana joj je licentia stupri. Za vrijeme carstva razvrat je dosegao točku gdje su se kćerke senatora počele prijavljivati ​​za "licentia stupri", a car Tiberije izdao je poseban edikt, kojim je zabranio kćerima plemenitih ljudi da se bave prostitucijom. Prema tome, hodali su u Rimu četrdesetih godina. br. e. na glasine, supruga cara Klaudija Messaline, u potrazi za uzbuđenjem noću, "radila" u bordelu pod imenom Liziski.