Živi ste zahvaljujući mitohondrijima u vašem tijelu.

Vjeruje se da je sve u ljudskom tijelu vrlo skladno, ali čak i sada postoje potpuno izvanzemaljski elementi u našim stanicama..

Mitohondrije lebde u sluznici vaših stanica i čine neumorno molekule koje pokreću vaše tijelo. Ali prije toga, ti mitohondriji nisu ovisili o vašem tijelu: oni su bili bakterije u vanjskom svijetu. Dakle, vi ste na temeljnoj razini - rezultat simbioze, posljedice međuzavisnosti dva oblika života.

Mitohondrije proizvode energiju za naše tijelo. Plutajući u staničnoj citoplazmi unutar stanice, ali izvan stanične jezgre, oni rade kako bi proizveli adenozin trifosfat, ili ATP. ATP se koristi kao izvor energije, koji se javlja kada se tvar razgradi na pojedinačne komponente. Potrebna vam je energija cijelo vrijeme, a mitohondrije je pružaju. Ove organele su toliko važne da sudjeluju u procesu oplodnje. Mitohondrije plivaju u neoplođenim jajima, čekajući spermu.

Mitohondrije imaju vlastitu DNK, koja se naziva mitohondrijska, ili mtDNA. A mitohondriji se mogu potpuno reproducirati neovisno o bilo kojem deoksiribonukleičnom procesu koji se odvija unutar jezgre stanice. Budući da mitohondrije imaju vlastitu DNK, a ne trebaju oplodnju, kada je u pitanju uzgoj, vi ste klon vaše majke. U vašim stanicama, mtDNA, i mtDNA njegove majke, i mtDNA, majčine majke itd. Zbog toga je mtDNA od takvog interesa među genetičarima. Ponekad može mutirati, ali stvari ne idu kao što to čine s običnom DNA unutar jezgre stanice. Činjenica da mitohondrije imaju zasebnu DNK je, naravno, čudna. Ali ta okolnost blijedi u usporedbi s oblikom ove DNK. Mitohondrijska DNA je okrugla. To je spirala koja je uvrnuta u prsten. Mitohondrije izgledaju još čudnije ako pogledate barijeru između njih i ostatka stanice. Mitohondrije se razlikuju od drugih organela po tome što imaju dvostruku ovojnicu. Kružna DNK, dvostruke stanične stijenke i činjenica da je mtDNA potpuno drugačija od DNK stanične jezgre, čini mitohondrije sličnijim ne ljudskim stanicama, nego nekim bakterijama koje se stavljaju u vlastita odijela koja se sastoje od dvostrukih staničnih membrana i uronjene u naše stanice. Sada znanstvenici vjeruju da se upravo to dogodilo u procesu evolucije. Ovaj proces je detaljno objašnjen suvremenom endosimbiotičkom teorijom, koja jasno pokazuje da je naša stanica u nekom trenutku mogla “skloniti” parazitsku bakteriju, ali je nije apsorbirala, već ju je počela koristiti kao izvor energije..